Nedavno je američka vlada nastavila eskalirati svoju politiku „recipročnih tarifa“, formalno uvrstivši Bangladeš i Šri Lanku na popis sankcija i uvodeći visoke tarife od 37% odnosno 44%. Ovaj potez nije samo zadao „ciljani udarac“ gospodarskim sustavima dviju zemalja, koji su uvelike ovisni o izvozu tekstila, već je i izazvao lančanu reakciju u globalnom lancu opskrbe tekstilom. Američka domaća tekstilna i odjevna industrija također je uhvaćena pod dvostrukim pritiskom rastućih troškova i previranja u lancu opskrbe.
I. Bangladeš: Izvoz tekstila gubi 3,3 milijarde dolara, milijuni radnih mjesta su u opasnosti
Kao drugi najveći svjetski izvoznik odjeće, tekstilna i odjevna industrija predstavlja „gospodarsku žila kucavicu“ Bangladeša. Ova industrija doprinosi 11% ukupnog BDP-a zemlje, 84% ukupnog izvoza i izravno potiče zapošljavanje više od 4 milijuna ljudi (od kojih je 80% žena). Također neizravno podržava egzistenciju više od 15 milijuna ljudi u uzvodnim i nizvodnim industrijskim lancima. Sjedinjene Američke Države su drugo najveće izvozno tržište Bangladeša nakon Europske unije. U 2023. godini, izvoz tekstila i odjeće iz Bangladeša u SAD dosegao je 6,4 milijarde dolara, što čini više od 95% ukupnog izvoza u SAD, pokrivajući srednje do niskobudžetnu robu široke potrošnje poput majica, traperica i košulja, te služeći kao glavni izvor opskrbnog lanca za američke trgovce poput Walmarta i Targeta.
Američko nametanje carine od 37% na bangladeške proizvode ovaj put znači da će pamučna majica iz Bangladeša, koja je izvorno koštala 10 dolara i izvoznu cijenu od 15 dolara, morati platiti dodatnih 5,55 dolara carina nakon ulaska na američko tržište, čime će se ukupni trošak izravno povećati na 20,55 dolara. Za tekstilnu industriju Bangladeša, koja se oslanja na „niske troškove i male profitne marže“ kao svoju glavnu konkurentsku prednost, ova carinska stopa daleko je premašila prosječnu profitnu maržu industrije od 5%-8%. Prema procjenama Udruženja proizvođača i izvoznika odjeće Bangladeša (BGMEA), nakon što carine stupe na snagu, izvoz tekstila iz zemlje u SAD pasti će sa 6,4 milijarde dolara godišnje na približno 3,1 milijardu dolara, s godišnjim gubitkom do 3,3 milijarde dolara - što je ekvivalentno gubitku gotovo polovice američkog tržišnog udjela tekstilne industrije zemlje.
Još kritičnije, pad izvoza izazvao je val otpuštanja u industriji. Do sada je 27 malih i srednjih tekstilnih tvornica u Bangladešu obustavilo proizvodnju zbog gubitka narudžbi, što je rezultiralo nezaposlenošću oko 18.000 radnika. BGMEA je upozorila da će se, ako carine ostanu na snazi dulje od šest mjeseci, zatvoriti više od 50 tvornica diljem zemlje, a broj nezaposlenih mogao bi premašiti 100.000, što će dodatno utjecati na socijalnu stabilnost i sigurnost egzistencije ljudi u zemlji. Istodobno, tekstilna industrija Bangladeša uvelike ovisi o uvoznom pamuku (oko 90% pamuka treba kupiti od SAD-a i Indije). Nagli pad prihoda od izvoza također će dovesti do nedostatka deviznih rezervi, što će utjecati na sposobnost zemlje da uvozi sirovine poput pamuka i stvoriti začarani krug „smanjenog izvoza → nedostatak sirovina → smanjenje kapaciteta“.
II. Šri Lanka: 44%-tno smanjenje carinskih troškova smanjuje profitabilnost, industrija stupova na rubu „pucanja lanca“
U usporedbi s Bangladešem, tekstilna industrija Šri Lanke je manjeg opsega, ali je podjednako „temeljska“ nacionalnog gospodarstva. Tekstilna i odjevna industrija doprinosi 5% BDP-u zemlje i 45% ukupnog izvoza, s više od 300.000 izravno zaposlenih, što je čini ključnom industrijom za gospodarski oporavak Šri Lanke nakon rata. U izvozu u SAD dominiraju tkanine srednje do visoke klase i funkcionalna odjeća (poput sportske odjeće i donjeg rublja). U 2023. godini izvoz tekstila iz Šri Lanke u SAD dosegao je 1,8 milijardi dolara, što čini 7% američkog uvoznog tržišta tkanina srednje do visoke klase.
Povećanje carinske stope Šri Lanke na 44% od strane SAD-a ovaj put čini je jednom od zemalja s najvišim carinskim stopama u ovom krugu „recipročnih carina“. Prema analizi Udruženja izvoznika odjeće Šri Lanke (SLAEA), ova carinska stopa izravno će povećati troškove izvoza tekstila zemlje za oko 30%. Uzimajući za primjer vodeći izvozni proizvod Šri Lanke - „organsku pamučnu sportsku tkaninu“, izvorna izvozna cijena po metru bila je 8 dolara. Nakon povećanja carine, cijena je porasla na 11,52 dolara, dok je cijena sličnih proizvoda uvezenih iz Indije i Vijetnama samo 9-10 dolara. Cjenovna konkurentnost šrilankanskih proizvoda gotovo je potpuno narušena.
Trenutno je niz izvoznih poduzeća u Šri Lanki primio „obavijesti o obustavi narudžbi“ od američkih kupaca. Primjerice, Brandix Group, najveći izvoznik odjeće u Šri Lanki, izvorno je proizvodio funkcionalno donje rublje za američki sportski brend Under Armour s mjesečnim volumenom narudžbi od 500.000 komada. Sada je, zbog problema s troškovima carina, Under Armour prebacio 30% svojih narudžbi u tvornice u Vijetnamu. Drugo poduzeće, Hirdaramani, izjavilo je da će, ako se carine ne ukinu, njegovo izvozno poslovanje u SAD pretrpjeti gubitke u roku od tri mjeseca te da će možda biti prisiljeno zatvoriti dvije tvornice u Colombu, što će utjecati na 8000 radnih mjesta. Osim toga, tekstilna industrija Šri Lanke oslanja se na model „obrade s uvoznim materijalima“ (uvezene sirovine čine 70% ukupnog iznosa). Blokada izvoza dovest će do zaostatka u zalihama sirovina, zauzeti obrtni kapital poduzeća i dodatno pogoršati njihove operativne poteškoće.
III. Domaći sektor SAD-a: Previranja u lancu opskrbe + rastući troškovi, industrija uhvaćena u „dilemu“
Carinska politika američke vlade, koja kao da cilja na „prekomorske konkurente“, zapravo je izazvala „protivreakciju“ protiv domaće tekstilne i odjevne industrije. Kao najveći svjetski uvoznik tekstila i odjeće (s obujmom uvoza od 120 milijardi dolara u 2023.), američka tekstilna i odjevna industrija predstavlja obrazac „uzvodne domaće proizvodnje i nizvodne ovisnosti o uvozu“ - domaća poduzeća uglavnom proizvode sirovine poput pamuka i kemijskih vlakana, dok 90% gotovih odjevnih proizvoda ovisi o uvozu. Bangladeš i Šri Lanka važni su izvori odjeće srednje do niže klase i tkanina srednje do visoke klase za SAD.
Povećanje carina izravno je povećalo troškove nabave američkih domaćih poduzeća. Istraživanje Američkog udruženja za odjeću i obuću (AAFA) pokazuje da je prosječna profitna marža američkih dobavljača tekstila i odjeće trenutno samo 3%-5%. Carina od 37%-44% znači da poduzeća ili „samostalno apsorbiraju troškove“ (što dovodi do gubitaka) ili ih „prenose na konačne cijene“. Uzimajući JC Penneyja, američkog domaćeg trgovca na malo, kao primjer, izvorna maloprodajna cijena traperica kupljenih iz Bangladeša bila je 49,9 dolara. Nakon povećanja carina, ako se želi održati profitna marža, maloprodajna cijena mora porasti na 68,9 dolara, što je povećanje od gotovo 40%. Ako se cijena ne poveća, profit po paru hlača pasti će s 3 dolara na 0,5 dolara, što gotovo da neće ostaviti profita.
Istodobno, neizvjesnost u lancu opskrbe stavila je poduzeća u „dilemu donošenja odluka“. Julia Hughes, predsjednica AAFA-e, istaknula je na nedavnoj industrijskoj konferenciji da su američka poduzeća izvorno planirala smanjiti rizike „diverzifikacijom lokacija nabave“ (poput prijenosa nekih narudžbi iz Kine u Bangladeš i Šri Lanku). Međutim, iznenadna eskalacija carinske politike poremetila je sve planove: „Poduzeća ne znaju koja će zemlja biti sljedeća pogođena povećanjem carina, niti znaju koliko će dugo carinske stope trajati. Ne usuđuju se lako potpisivati dugoročne ugovore s novim dobavljačima, a kamoli ulagati sredstva u izgradnju novih kanala lanca opskrbe.“ Trenutno je 35% američkih uvoznika odjeće izjavilo da će „obustaviti potpisivanje novih narudžbi“, a 28% poduzeća počelo je ponovno procjenjivati svoje lance opskrbe, razmatrajući prijenos narudžbi u Meksiko i zemlje Srednje Amerike koje nisu pokrivene carinama. Međutim, proizvodni kapacitet u tim regijama je ograničen (sposoban preuzeti samo 15% uvoza američke odjeće), što otežava popunjavanje tržišne praznine koju su ostavili Bangladeš i Šri Lanka u kratkom roku.
Osim toga, američki će potrošači u konačnici „platiti račun“. Podaci američkog Zavoda za statistiku rada pokazuju da je od 2024. godine indeks potrošačkih cijena (CPI) za odjeću u SAD-u porastao za 3,2% u odnosu na prethodnu godinu. Kontinuirana fermentacija carinske politike mogla bi dovesti do daljnjeg povećanja cijena odjeće za 5%-7% do kraja godine, što će dodatno pojačati inflacijske pritiske. Za skupine s niskim prihodima, izdaci za odjeću čine relativno visok udio raspoloživog dohotka (oko 8%), a rastuće cijene izravno će utjecati na njihovu potrošnju, čime će se ograničiti potražnja na domaćem tržištu odjeće u SAD-u.
IV. Rekonstrukcija globalnog lanca opskrbe tekstilom: Kratkoročni kaos i dugoročna prilagodba koegzistiraju
Američka eskalacija carina na Bangladeš i Šri Lanku u biti je mikrokozmos „geopolitizacije“ globalnog lanca opskrbe tekstilom. Kratkoročno, ova je politika dovela do „vakuumske zone“ u globalnom lancu opskrbe odjećom srednjeg i nižeg cjenovnog ranga - gubitke narudžbi u Bangladešu i Šri Lanki druge zemlje ne mogu u potpunosti apsorbirati u kratkom roku, što bi moglo izazvati „nestašicu zaliha“ za neke američke trgovce. Istodobno, pad tekstilne industrije u ove dvije zemlje utjecat će i na potražnju za sirovinama uzvodno poput pamuka i kemijskih vlakana, uzrokujući neizravan utjecaj na zemlje izvoznice pamuka poput SAD-a i Indije.
Dugoročno gledano, globalni lanac opskrbe tekstilom mogao bi ubrzati svoju prilagodbu prema „nearshoringu“ i „diverzifikaciji“: američka poduzeća mogla bi dodatno prenijeti narudžbe u Meksiko i Kanadu (koji uživaju carinske povlastice prema Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini), europska poduzeća mogla bi povećati nabavu iz Turske i Maroka, dok bi kineska tekstilna poduzeća, oslanjajući se na svoje „prednosti punog industrijskog lanca“ (potpuni sustav od uzgoja pamuka do proizvodnje gotovih proizvoda), mogla preuzeti neke narudžbe srednjeg do visokog cjenovnog ranga (poput funkcionalnih tkanina i ekološki prihvatljive odjeće) prenesene iz Bangladeša i Šri Lanke. Međutim, ovaj proces prilagodbe trajat će neko vrijeme (procjenjuje se 1-2 godine) i bit će popraćen povećanim troškovima rekonstrukcije lanca opskrbe, što će otežati potpuno ublažavanje trenutnih previranja u industriji u kratkom roku.
Za kineska tekstilna vanjskotrgovinska poduzeća, ovaj krug carinskih previranja donosi i izazove (potrebu suočavanja sa slabom globalnom potražnjom i konkurencijom u lancu opskrbe) i skrivene prilike. Mogu ojačati suradnju s lokalnim tvornicama u Bangladešu i Šri Lanki (kao što je pružanje tehničke podrške i zajednička proizvodnja) kako bi izbjegli američke carinske barijere. Istodobno mogu povećati napore za istraživanje tržišta u nastajanju poput jugoistočne Azije i Afrike, smanjujući ovisnost o jedinstvenom tržištu u Europi i SAD-u, čime bi stekli povoljniji položaj u rekonstrukciji globalnog lanca opskrbe.
Vrijeme objave: 16. kolovoza 2025.